Pjesma Güntera Grassa u vezi grčke krize – dužničkog ropstva koje sve nas čeka
Na rubu kaosa, jer ne zadovoljava tržišna htijenja
otuđila Ti si se od Zemlje, koja kolijevku Ti je podarila.
Ono što je ožeđala duša iskala, našla je u Tebi,
a sada nektar taj za šaku škuda kasira.
Poput razgoljena dužnika, na stup srama pribijena, pati jedna Zemlja,
kojoj upražnjavala si iskaz hvale dugovanja.
Na jad i bijedu osuđena zemlja, čije bogatstvo
uređene muzeje Tvoje resi: To Tvoj je ljubomorno čuvan plijen.
Oni koji oružanom silom prepadoše otočjem bogatu zemlju,
nosiše u odore odjeveni pjesnika Hoelderlina u rancu.
Zemlja koju jedva da se danas trpi, a čiju huntu
Ti si onomad kao saveznike tolerirala.
Obespravljena zemlja,kojoj pravnika sila
steže remen sve više i više.
Prkoseći tebi uzdignute glave, Antigona u crnini širom zemlje
u tugu narod zavija, čijim gostom Ti si nekoć bila.
Izvan Zemlje odnoseći, Krezovu bogatstvu srodna svita
odnijela je sve, što zlatom sja, strpavši ga u riznice Tvoje.
Poloči to više, napokon, popij! Viču od komesara plaćeni pljeskači,
no čašu punu Sokrat Tebi vraća.
Proklinjati u zboru, Bogovi će, ono što je Tvoje,
a čiji Olimp prisvojiti Tvoja volja teži.
Bezdušno usahnuti Ti bez te Zemlje ćeš,
čiji duh je Tebe, Europo, osmislio.
S njemačkog preveo Stjepan Škorić
Grass cita svoju pjesmu uzivo na njemackom ovdje